Flora i fauna
FLORA PARK PRIRODE BLIIDNJE
U Parku prirode Blidinje je evidentirano preko 1500 različitih biljnih vrsta, zbog čega se naziva hercegovačkim razvojnim endemskim centrom te je zbog svog iznimnog bogatstva jedinstven na europskoj razini. Nevjerojatno florno bogatstvo rezultat je ekološke heterogenosti prostora, te klimatske, hidrološke i geomorfološke raznolikosti. Velika većina parka je prekrivena šumom dok ostatak čine livade i pašnjaci. Pronalazimo razne biljke koje su ilirski, balkanski i dinarski endemi. Izuzetno je kako je na području parka utvrđeno 40% stenoendema koji su zabilježeni za područje Bosne i Hercegovine, te više od 200 endemičnih, subendemičnih i reliktnih biljnih vrsta. U različito godišnje doba se može pronaći mnoštvo ljekovitog i aromatičnog bilja, zbog kojeg svake godine posjetitelji uživaju u medicinskim blagodatima prirodnog bogatstva ovog parka. S obzirom da se park prostire na 1000 do 2228 m n/v je očigledna diverzifikacija flore, te se jasno vidi vertikalna raščlanjenost vegetacije.
Šumska vegetacija
U nižem šumskom području Blidinja dominiraju krške šume bjelograba (lat. Carpinus orientalis) s endemom Tilovinom (lat. Petteria ramentacea) koja ima velik biološki i gospodarski značaj. Tilovina je endem krškog područja, rijetka u flori Bosne i Hercegovine te značajna u pčelarstvu zbog svojih medonosnih svojstava. Pored šuma bjelograba nadovezuju se šume hrasta medunca (lat. Quercus pubescens). Odlikuju se visokim stupnjem raznolikosti te mešu njima pronazalimo enemičnu svojtu Lillium cattanie te Crocus dalmaticus.
U planinskim šumama nalazimo bukvu (lat. Fagetum montane), gospodarski i floristički najznačajnija šumska zajednica. Velik dio endemskih, reliktnih i osjetljivih vrsta je evidentirano u zajednici jele (lat. Avieti fagetum). Na južnim i zapadnim djelovima Čvrsnice te na istoku i jugoistoku Vrana kao rezlutat postglacijalne zonacije pronalaizmo osobit sustav crnogorične zonacije. Među njima je važno izdvojiti muniku (lat. (Pinus heldreichii var. leucodermis), reliktni, balkansko-apeninski endem
U montanom vegetacijskom pojasu javlja se šuma bukve (Fagetum montane) – jedna od gospodarski najvažnijih, te floristiþki najbogatijih šumskih zajednica, za razliku od šumske zajednice subalpske bukve (Fagetum subalpinum) koja se razvija u nešto nepovoljnijim stanišnim uvjetima te sa manjom floristiþkom raznolikošüu. U montanom vegetacijskom pojasu pridolazi i šumska zajednica bukve i jele (Abieti – Fagetum), takoÿer meÿu najbogatijim šumskim zajednicama u þijem je sastavu velik udio endemskih, reliktnih te osjetljivih svojti Bosne i Hercegovine, poput osjetljive svojte Lilium martagon. Šumske zajednice crnog bora (Pinus nigra) razvijaju se na nešto višim nadmorskim visinama i predstavljaju ostatke starih, šire rasprostranjenih, predledenodobskih šuma. Karakterizira ih velik udio reliktnih svojti u floristiþkom sastavu, a na južnim i zapadnim padinama ývrsnice te na istoku i jugoistoku Vrana, kao rezultat postglacijalne zonacije, þine osobit sustav crnogoriþne zonacije. Od šumskih svojti, osobito je važno izdvojiti muniku (Pinus heldreichii var. leucodermis) – reliktni, balkansko-apeninski endem. U središtu parka u Masnoj Luci se nalazi rezervat munike, koji je največi takav kompleks u Europi.
Nešumska vegetacija
Planinski travnjaci i rudine čine primarne prirodne i sekundarne antropogene zajednice u kojima dominiraju trave i šaševi. Velik broj biljnih vrsta koje nastanjuju ova staništa ekstremnih ekoloških uvjeta rijetke su, endemične i reliktne svojte, koje čine važan genofond ovog parka. Velik utjecaj na bogatu i raščlanjenu vegetaciju ovog područja su imali njegovi stanovnici. Stoljećima su krčili šumu, obavljali poljovrivredne djelatnosti te svojom stokom gnojili ova područja, sve aktivnosti koje utječu na bioraznolikost. Također je pod utjecajem čovjeka doneseno novih biljnih sorti u park prirode. U vegetaciji vlažnih travnjaka koji se nalaze u nizini parka u kraškim poljima nalazimo endemične svojte Chouardia litardierei i Edraianthus dalmaticus. Dok s druge strane, na suhim livadama i kamenjarama, do kojih dopire submediteranski utjecaj, javlja se endemična vrsta Sternbergia colchiciflora var. dalmatica.
U planinskim šumama nalazimo bukvu (lat. Fagetum montane), gospodarski i floristički najznačajnija šumska zajednica. Velik dio endemskih, reliktnih i osjetljivih vrsta je evidentirano u zajednici jele (lat. Avieti fagetum). Na južnim i zapadnim djelovima Čvrsnice te na istoku i jugoistoku Vrana kao rezlutat postglacijalne zonacije pronalaizmo osobit sustav crnogorične zonacije. Među njima je važno izdvojiti muniku (lat. (Pinus heldreichii var. leucodermis), reliktni, balkansko-apeninski endem
U montanom vegetacijskom pojasu javlja se šuma bukve (Fagetum montane) – jedna od gospodarski najvažnijih, te floristiþki najbogatijih šumskih zajednica, za razliku od šumske zajednice subalpske bukve (Fagetum subalpinum) koja se razvija u nešto nepovoljnijim stanišnim uvjetima te sa manjom floristiþkom raznolikošüu. U montanom vegetacijskom pojasu pridolazi i šumska zajednica bukve i jele (Abieti – Fagetum), takoÿer meÿu najbogatijim šumskim zajednicama u þijem je sastavu velik udio endemskih, reliktnih te osjetljivih svojti Bosne i Hercegovine, poput osjetljive svojte Lilium martagon. Šumske zajednice crnog bora (Pinus nigra) razvijaju se na nešto višim nadmorskim visinama i predstavljaju ostatke starih, šire rasprostranjenih, predledenodobskih šuma. Karakterizira ih velik udio reliktnih svojti u floristiþkom sastavu, a na južnim i zapadnim padinama ývrsnice te na istoku i jugoistoku Vrana, kao rezultat postglacijalne zonacije, þine osobit sustav crnogoriþne zonacije. Od šumskih svojti, osobito je važno izdvojiti muniku (Pinus heldreichii var. leucodermis) – reliktni, balkansko-apeninski endem. U središtu parka u Masnoj Luci se nalazi rezervat munike, koji je največi takav kompleks u Europi.
Biljne vrste parka
SRČANIK
Srčanik ili žuta sirištara (lat. Gentiana lutea L. Gentianaceae) je vrlo značajna biljka Blidinja.
Ona je natraženija i najpopularnija ljekovita biljka u narodu. Pronalazi se u planinskim rudinama na karbonatima, rubovima šuma, najčešće u subalpinskom vegetacijskom pojasu. Cvjetovi su žuti, stabljika je uspravna te naraste od 50-150cm visine. Vrlo je gorka biljka.
MEDVJETKA
Alpska medvjetka (lat. Arctostaphylos alpinus) je listopadno grmlje iz obitelji vrijesova. Grane su vitke i puzajuće, kora je tamnosmeđa, a plodovi okrugle, mesnate glatke bobice, u zrelosti crvene boje. Zove se medvjetka ili medveđe grožđe jer ga navodno medvjedi vole jesti. Medvjetka se može pronaći na najvišim vrhovima na vapnenim stijenama, te je vrlo rijetka u dinaridima.
FRAJNOV KARANFIL
Freynov karanfil ili Freynov klinček (lat. Dianthus freynii Vandas) je izvorno endem hercegovačkog krša, iz obitelji Caryophillaceae. Može se pronaći na visinama od 1900-2228m nadmorske visine. ovaj stenoendem se može pronaći na Čvrsnici.
RUNOLIST
Runolist (lat. Leontopodium), rod trajnica iz obitelji Compositae kojemu pripada oko 60 vrsta. Na području Hercegovine raste planinski ili krški runolist. Njegovo stanište su planinske rudine i pukotine karbonatnih stijena. Predstavlja simbol planina i vrlo je atraktivna biljka.
PRENJSKA OŠTRICA
Prenjska osivnica ili prenjska oštrica (lat. Oxytropis prenja) − je biljka obitelji Papilionaceae – mahunarke. Ovaj endem je opće rasprostranjen po dinaridima, u najvišem pojasu hercegovačkih visokih planina koje su građene od vapnenih stijena (od oko 1900-2228m nadmorske visine.
HERCEGOVAČKI ZVONČIĆ
Hercegovački zvončić (lat. Campanula hercegovina) je biljka obitelji Campanulaceae -zvončići. pronalazimo ih u pukotinama okomitih zasjenjenih vapnenih stijena, u prosjeku od 1150-1500m (zanimljivo, u kanjonu Dive Grabovice se nalazi na 240m nadmorske visine). Ovaj endem je poznat sa sljedećih lokacija: kanjon neretve, Rakitnice, Dive Grabovice, Drežnice i planina: Prenj, Čvrsnica, Čabulja, Plasa i Velež.
PLANINSKI STOLISNIK
Planinski stolisnik (lat. Achillea abrotanoides) je zeljasta višegodišnja cvjetnica iz obitelji glavočike. Najčešće se može pronaći u subalpinskoj regiji na vapnenim sirozemima, među kamenitim blokovima ili na siparima. Nalazimo ga u rasponima od 1200-2000m nadmorske visine. U narodu se ova biljka zove još Hajdučka trava ili kunica, te je popularna ljekovita biljka za priprave čajeva ili rakija.
VELECVJETNI DIVOKOZJAK
Velecvjetni Divokozjak (lat. Doronicum grandiflorum) je trajna zeljasta biljka iz obitelji glavočika. Može narasti do 150cm visine. Njegovo stanište su kameniti tereni oko snježanika u vrtačama i subalpinskom i alpinskom pojasu.
PROLJETNI PODLESAK
Proljetni podlesak ili Šafran (lat. Crocus neapolitanus), biljni rod trajnica s podzemnim gomoljem iz obitelji Iridaceae. Šafran su još stari Grci, Egipćani i Rimljani koristili kao začin i sredstvo za bojanje tekstila i zidova. Pronalazimo ga u listopadnim i mješovtiim šumama i šikarama, uz rubove šuma te na livadama. Raste na svježim, hranjivim mjestima.
ILIRSKI MAČIĆ
Ilirski mačić ili Ilirska gladiola (lat. Gladiolus illyricus) je lukovičasta trajnica iz obitelji perunike. Preko 280 vrsta raste po djelovima Euroazije i Afrike. Njena staništa su suhi kamenjarski pašnjaci od nizina do brdskog vegetacijskog pojasa.
BOSANSKA PERUNIKA
Bosanska perunika (lat. Iris reichenbachii) je biljka iz obitelji Iridaceae (perunike) te je bosanskohercegovački endem. To je višegodišnja i visoka biljka. Nalazimo je pojedinačno ili u većem broju. Uobičajeno naseljava suhe livade i pašnjake na karbonatnim i serpentinitskim stijenama, s plitkim skeletoidnim zemljištem.
Čarobni pejzaži Parka prirode Blidinje
Udruga “Visit Blidinje”
Sporedni linkovi
Deutsch (Sie) 
Hrvatski 
English (UK) 
